Šaran

Obicni šaran ima produzeno, debelo tijelo potpuno prekriveno ljuskama. Masivna se glava završava ustima s cetiri brka, a može se produziti u obliku cijevi kojom šaran pretražuje i usisava hranu s dna. Jedina ledna peraja ima na pocetku nazubljenu i veoma oštru zraku.Prema staništu, boja mu varira od bijelo zlatne do smede po ledima, a postaje svjetlija s bakrenim odsjajima po bokovima te završava s više ili manje svijetlim stomakom.

Cini se da šaran više voli stajacice ili rijeke sporijeg toka, koje se ljeti jako zagriju. Posebno su mu drage vode bogate vodenom vegetacijom, a podnosi maleni postotak otopljenog kisika u vodi. U prvim godinama života šarani rado žive u jatu, ali kada ostare veci primjerci pribjegavaju samotnjackom životu.Aktivnost šarana je i nocna i dnevna, ali je u svakom slucaju povezana s temperaturom vode. Pri hladnoj vodi šaran ogranicava svoje kretanje i prehrambenu aktivnost i troši sve manje energije. Tokom cijeloga života, šarani se hrane licinkama, kukcima, mekušcima...ali i razlicitim raslinjem kao što su biljne mladice, sjemenke, korijeni... Neprestano pretražuju taloge do dubine koja zna prelaziti 20 cm. Mladi se hrane planktonom, a stariji mogu postati ako treba i grabežljivci.

Za razmnožavanje, šaranu je potrebna temperatura vode od barem 20°C tokom desetak dana. Cim se dostigne ta temperatura, u nekim vodama vec u maju, ali cešce u junu ili julu, ženke krecu prema travnatim zonama. Tu polažu od 120.000 do 130.000 jajašaca po kilogramu težine što za ženku od 15 kilograma predstavlja više od 1,8 milijuna jajašaca. Mlad se rada cetiri do pet dana nakon što ih oplode mužjaci.

Babuška

Prosjecna lovna težina babuške krece se oko 500 grama, ali je moguce naici i na babušku tešku preko 2 kilograma.

Ovo je riba dna, sa koga jede dijelove biljaka i životinjice. Ljeti, kada je vrijeme toplije i metabolizam brži, hrani se intenzivnije, a zimi pada u skoro potpuno latentno stanje. U stanju je da preživi u u vodama koje se potpuno lede zahvaljujuci kožnoj izlucevini koja se ne mrzne.

Babuške se hrane na dnu pa se tu i love. Prvo treba lokalizovati mesto gde se nalazi jato babuški po mjehuricima koji se pojavljuju na površini vode. Naravno, svako pravilo ima izuzetaka, pa treba imati u vidu, da u toku dana, posebno rano ujutro i predvece babuške prilaze bliže obali i hrane se medu priobalnim biljem. Tada se podižu i na 70-80 cm od dna.

Prvi put se kod nas pojavila pocetkom osamdesetih i njena populacija raste, obicno na štetu karaša sa kojim se može ukrštati. Pari se zajedno sa karašem u maju i junu .

Crvenperka

Naseljava pretežno nizijske rijeke sporog toka, jezera, mrtvaje i vještacka jezera, bare i iskope. Može se naci i u mirnijim odjsecima tekucih voda uz deverike. Crvenperka boravi u blizini vodenog rastinja kao sto je lokvanj, drezga, šaš, trska. Za vijreme toplih ljetnjih dana, cijela jata crvenperki se podižu ka površini rijeke. Rede izlazi na otvorene vode, a tokom zime se u jatima povlaci u dubine. Mrijesti se u maju i junu medu podvodnim biljem u bistroj tekucoj vodi.

Crvenperka je jedna od rijetkih ciprinida koja se hrani u toku cijele godine, sa kratkim prekidom u toku parenja. Mladj se hrani planktonom, vece ribe pretežno biljnom hranom, insektima, puževima i ribljom mladu. Crvenperka je izuzetno izdržljiva riba. Nije rijedak slucaj da u zatravljenim i zabarenim vodama, starih rijecnih rukavaca poslednja riba koja uspeva da preživi, jeste upravo crvenperka.

Zbog oblika usana, crvenperka se uglavnom hrani sa površine vode. Kada je vrijeme toplo, crvenperka obicno miruje u zatonima vrebajuci insekte koji slecu ili padaju na površinu vode.

Klen

Klen ima snažno tijelo, vretenasta oblika, prilagodeno plivanju i u pojacanim vodenim strujama. Prekriveno je velikim ljuskama oznacenim crnom trakom. Glava, masivna i snažna, završava okruglom njuškom koja natkriva široko rasjecena usta, bez brkova. Repna je peraja široka i nazubljena, a trbušne su okomito postavljene nad lednu peraju.Boja mu se mijenja prema obojenosti vode u kojoj živi. U pravilu, stomacna je zona bijela. Peraje su sivkaste, osim analne i zdjelicne koje su narancasto-crvene. Zbog tamne ledne i repne peraje, klen se prepoznaje i na velikim udaljenostima.

Klen ima izvarednu sposobnost prilagodjavanja raznim sredinama, kako na razini razmnožavanja tako i u odabiru staništa. Zna odoljeti i preživjeti i tamo gdje su mnoge vrste uznazadovale. Stanovnik je tekucica, svježih ali ne i hladnih. Nalazimo ga u srednjem toku rijeka, od zone deverika do pastrvskih zona. S izuzetkom malih jezera i bara gdje ga nema jer se tu ne može razmnožavati, može živjeti i u kanalima, jezerima, pješcarama, pod uvjetom da sve te vode komuniciraju s kojom rijekom.Zimi, klen se smješta u mirne zone blizu vodenih struja, uz šuplje obale, u sporim ali snažnim vrtlozima, uzvodno od rupa. Na proljece prolazi stalno po sektorima gdje raste vodeno bilje, po plitkim zonama uzburkana toka, i svugdje gdje su kukci brojni. Ljeti se postavlja u zasjedu blizu površine, najcešce u sjeni, a spreman je odjednom progutati svaku vrstu poslastice. U jesen, vrtlozi i potopljene prepreke omogucuju mu bez veceg napora da najveci dio dana proboravi u prehranjivanju.

Klen je sposoban identificirati s velike udaljenosti i najmanju trunku hrane. Sve zanima tog velikog oportunistu veoma raznolikih prehrambenih navika: mekušci, rakovi, mlad, punoglavci, razne licinke, kopneni i vodeni kukci, biljni i organski otpaci, mahovina, alge, voce slucajno palo sa stabala... sve je dobro. No, taj ga divlji apetit ne sprijecava da u svakom trenutku bude krajnje oprezan.

Spolna zrelost kod mužjaka nastupa u cetvrtoj godini, a kod ženke u petoj godini života. Razmnožavanje se odvija izmedu aprila i juna, kada temperatura vode dostigne 15°C, u plitkim zonama, bogatim kisikom i cista dna. Tijekom tog razdoblja, mužjak ima življe boje i kao vecina ciprinida prekriven je takozvanim svadbenom tackama po tijelu i glavi. Ženke oslobadaju od 20.000 do 200.000 jajašaca koja, jednom oplodena, prijanjaju za šljunak. Inkubacija traje sedam dana, a rast mladi je dosta brz.

Linjak

Teško je zamijeniti linjka s nekom drugom ribom. Krupno i zdepasto tijelo prekriveno je obilnom sluzi i sicušnim ljuskama cvrsto priljubljenim uz kožu.Usta su mala, okružena debelim, mesnatim usnicama cije spojnice ukrašuju dva brka. No, osobito ga njegova dva malena živahna narancasta oka i njegova blijedo ili tamno zelena boja, vec prema staništu, cine jedinstvenim. Peraje su široke, zaobljene i snažne. Kod mužjaka su u pravilu zdjelicne peraje šire, a druga je zraka znatno deblja.

S izuzetkom hladnih rijeka, brzaca i visinskih jezera, linjka ima svugdje. No njegova omiljena staništa gdje nalazi idealne uslove za svoj razvoj su nesumljivo jezerca, ustaljeni rukavci, rijecni zaljevi, kanali, šljuncare, seoske bare... Posebno voli malu dubinu vode, od 1 do 2 metra, pogodnu za razvoj lopoca, trstika i drugih vodenih biljaka kao i muljevitog dna, bogatog organskom materijom koja neiscrpno pretražuje u potrazi za hranom.Nakon što provede zimu u stanju poluletargije, linjak zapocinje fazu intenzivne prehrambene aktivnosti, tocnije kada temperatura vode dostigne 120 C. Posebno je aktivan rano ujutro i ljeti nocu. Izuzetno plašljiv i diskretan, linjak se teško primice obalama i najcešce biva nezapažen. Svoju nazocnost katkada otkrije ispuštajuci prema površini niz malenih mjehurica metana koje oslobada pretražujuci dno.

Linjak se uglavom hrani po dnu. Mlad, najcešce jede plankton ali brzo prelazi na svejeda. Pretražuje naslage dna duboke do deset centimetara u potrazi za krvnim crvom (ver de vase), licinkama, mekušcima...kojima obiluje njegov okoliš. Zanimaju ga i mladice vodenih biljaka, mahovina, sjemenke i ostali biljni otpad.

Linjak dostiže spolnu zrelost izmedu trece i cetvrte godine života. Razmnožavanje zapocinje izmedu maja i jula vec prema regijama, kada temperatura vode dostigne 20° C. Cesto spektakularno mriještenje zna biti posebno bucno, a odvija se usred vodenih trava gdje ženka polaže više od 300.000 jajašaca po kilogramu težine. Cim ih mužjak oplodi jajašca se brzo izliježu, otprilike nakon sedam dana. Mlad brzo raste jer prve mjesece života provodi skrivena u mulju gdje istovremeno nalazi i sklonište i potrebnu hranu.

Grgeč

Grgec je prirodno lijepa riba. Tijelo mu je sivo tamne boje na ledima, zeleno žute po bokovima i bijelakste po stomaku, izbrazdano sa 5 do 7 crnih brazda te prekriveno hrapavim malim ljuskama (ktenoidi), duboko zarinutim u kožu. Uzdignuto u prednjem dijelu, tijelo se sužava prema repu i završava relativno malom repnom perajom. Kod starijih primjeraka leda su grbava.Ledne peraje, prva iglicasta, a druga oblikovana mekim zrakama, glavna su raspoznatljiva osobina porodice percidae. Zdjelicne, analne i repne peraje su žarko narancaste boje. Konicna se glava završava ustima oboružanim brojnim malim zubicima koja široko otvorena omogucuje grgecu gutanje velikog plijena u odnosu na njegovu velicinu.

Grabežljivac, ali i sam plijen za druge ribe grabežjlivice, za ptice i ribice, grgec se postavlja tamo gdje može ostati nezapažen. Bez obzira na vrstu vode, omiljeno mu je stanište bogato raznovrsnim preprekama. No, zauzima i mjesta gdje je obala strma, postavaljajuci se uz okomite litice, usred trstika, u jarcima nizvodno od zidanih struktura... Mladi grgeci žive u skupinama koje se smanjuju kako oni bivaju veci, dok oni najveci, odnosno najstariji cesto žive usamljenicki. Grgeci love u jatu, s velikim žarom. Cini se da u tome postoji odredena organizacija. Dominante ribe zauzimaju celne i bocne položaje a ostale ostaju u sredini jata. Pri konacnom napadu raspreše se, odredujuci svoj plijen i prateci ga do hvatanja. Zatim se jato ponovno oblikuje u potrazi za novim plijenom.

Sasvim mlad grgec hrani se prvenstveno planktonom, zatim konzumira razne licinke i nimfe, vodene puževe, rijecne rakove, crve... Aktivan cijele godine, grgec prilagodava i mijenja svoj jelovnik prema godišnjem dobu, klimatskim uslovima i temperaturi vode. Tako neumorno lovi mlad ujesen, uživa u rakovima ljeti i zimi, a hrani se crvima kada vode bujaju. Kao i sve druge grabežljivice, grgec cijele godine izbliza slijedi malene ribice koje su mu glavna poslastica.

Spolnu zrelost grgec dostiže izmedu 2. i 3. godine za mužjake, a oko 4. ili 5. godine života za ženke. Reprodukcija se odvija na proljece, cim temperatura dostigne 130 C. Ženka postavlja jajašca po potopljenom lišcu, vodenoj vegetaciji ili korijenju, u nizu traka širine 3 do 4 cm i dužine 1 do 3 m. Kolicina jajašaca je veca od prosjeka ostalih riba. Kod ženke stare 6 ili 7 godina i teške 500 g, broj im zna biti 40.000 do 45.000.Cim su jajašca oplodena od mužjaka, izliježu se mladi nakon otprilike 2 tjedna inkubacije. Novorodencad se treba cuvati brojnih grabežljivaca, ukljucivši i roditelje. Trebat ce desetak godina da nekoliko preživjelih dostigne težinu od 1 kilograma !

Pastrmka

Kod nas zastupljene sa vecim brojem vrsta i podvrsta, neke su autohtone, a neke su donesene i poribljene ili se vještacki uzgajaju. Najznacajniji predstavnici ove grupe riba su:
potocna pastrmka (Salmo trutta m. fario) - ova riba je najbogatija varijetetima koji se razlikuju samo u detaljima i žive u razlicitim vodama. U ovu grupu spadaju: primorska potocna, garka, makedonska, pelargonijska, peristerska, visovacka, zrmanjska, bosanska (solinka) i mnoge druge. Prepoznaje se po crvenim tackama po tijelu. Boja pastrmke može izuzetno zavisiti od rijeke u kojoj se nalazi i to je razlog ovolikog broja varijeteta. Ima krupniju glavu sa velikim ustima u kojima su oštri zubi. Leda su joj zelenkasta, tamnosiva, tamnosmeda ili crna, bokovi su zelenkasti ili žuckasti, a stomak joj je bijel. Idealna temperatura vode je 10°C, ali može preživjeti i 15°C.
o jezerska pastrmka (Salmo trutta m. lacustis) - Osnovno obilježje ove pastrmke su crne tacke po tijelu, tamnozelena leda i bjel stomak. Naraste do 20 kg.
o soška pastrmka (Salmo marmoratus) - Obilježje joj je krupna glava, poprecne tamne pruge po tijelu, zelena ili tamnoružicasta leda i bjel stomak.
o kalifornijska pastrmka (Salmo gairdneri irideus) - Odlikuje se raznobojnom prugom po boku. Kod nas je donesena 1893. godine iz Amerike.
Pored ovih kod nas živi još jedan broj riba koje pripadaju porodici Salmonidae, ali ne i familiji Salmo, a to su:
o mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris obtusirostris) - Kratka glava i meka usna su karakteristika ove tamnomaslinaste ribe. Po tijelu ima tamne i crvene nepravilne tacke.
o potocna zlatovcica (Salvelinus fontinalis) - Donesena je iz Kanade. Ima zelena leda, svijetle bokove i crvenkast stomak i crvene tacke. Mase je do 1kg.
Zbog svoje proždrljivosti bile bi lak plijen ribolovaca koji bi je lovili njenom prirodnom hranom, te se zbog sportskog karaktera ribolova zabranjuje upotreba živih mamaca.

Mladica

Mladica je naša najveca salmonidna riba. Može porasti i do 70 kg, ali su takve izuzetno rijetke.Ono što mladicu izdvaja u posebnu grupu salmonida su krupni zubi, velika usta i vrlo sitna krljušt. Škržni poklopci su takode vrlo veliki, pa stoga i glava izgleda velika - otuda i naziv u nekim dijelovima glavatica. Zubi su joj kukasto savijeni i pored zuba na usnama, postoje i dva reda zuba na jeziku.
Tijelo joj se najviše razlikuje od pastrmkinog jer je više okruglo sa, kod velikih primjeraka, širokim ledima. Leda se završavaju snažnim repom sa jakim perajima, što joj omogucuje da vrlo brzo pliva.
Glava i ledja mladice su tamnosmeda sa zelenkastom ili ružicastom nijansom, koja zavisi od okoline u kojoj živi. Za vrijeme parenja boja prelazi u bakarno-ružicastu. Po tijelu ima crne pijege. Glava, kao pocetak tijela je izuzetno hidrodinamicna, te stoga omogucava mladici da lako pliva uzvodno i u brzim i snažnim strujama. Karakteristicno je da mladica ima izuzetno krupne oci. Pored dobrog vida ima razvijeno culo ukusa.
Primjerci su zreli za mrijest kada porastu preko 70 cm, što je obicno u cetvrtoj godina za ženke i trecoj za mužjake.

Štuka

Vretenasto tijelo ovog velikog grabežljivca završava karakteristicnom glavom, širokom i spljoštenom, u obliku pacjeg kljuna. Celjust joj je opremljena s oko 700 zuba, nagnutih prema unutra. Oci, smještene na vrhu glave, omogucavaju joj široko vidno polje. Ledna peraja, položena na vrhu zadnjeg dijela tijela, služi joj za snažan zalet kad odluci napasti plijen!Pore na glavi, smještene na obje donje celjusti povezane s bocnom linijom, omogucuju štuki da osjeti i najmanju vibraciju s velike daljine.Boje njezinog tijela pogodne su za savršenu kamuflažu: leda, tamno zelene boje koja ide do crne, prošarana svjetlijim trakama, dok su bokovi zelenkasti, a stomak bijel.

Iako je možemo naci u skoro svim tipovima voda, od ušca do malih rijeka, štuka ipak najviše voli mirne vode, spore tekucice bogate vodenom vegetacijom i pune raznih prepreka, potopljenih stabala, nasutog kamenja, korijenja… gdje se ona može skrivati i proci nezapažena. Ona je samotnjak i oštro brani svoju teritoriju protiv svih uljeza, cak i kad su njezine vrste.Štuka se ne udaljava previše u potrazi za hranom. Ona je lovac u zasjedi, sposobna satima stajati nepomicno, glave položene niže od ostatka tijela, jedva micuci stomacnom perajom. Kad je u vodoravnom položaju, nimalo agresivnog izgleda, to je znak da je probavljanje završeno. Ali kad joj je glava usmjerena prema gore, spremna je na skok i to je znak za opsti bijeg ostalim ribama!

Odmah po rodenju, mlad se hrani planktonom i licinkama raznih kukaca. Brzo rastu, u samo šest sedmica dostignu 6 do 8 cm. Nakon što dostignu tu velicinu, zanima ih samo riba.U pravilu, štuka napada samo bolesne, ranjene i spore ribe, ali kad se ukaže prilika, baca se i na žabe i glodavce!

Ovisno o regiji, štuka se razmnožava od februara na jugu, do maja na sjeveru. Ženke biraju plitka mjesta, bogata travom gdje, cim voda dostigne 10-11°C, polažu oko 20 000 jaja koja mužjaci odmah oploduju.Jaja sazru desetak dana kasnije. Tokom sljedecih desetak dana, novorodencad, još bez usta, stoje zakacena jednim otvorom (sisaljkom) za podlogu. Kad taj period završi, mlad se uspravlja i zapocinje plivati i loviti.

Škobalj

Skobalj je riba koja se krece u velikim jatima i hrani se algama i muljem koje skida sa krupnog šljunka.Leda su mu tamnozelena, bokovi i stomak srebrnasti, peraja crvenkasta. Tijelo je izduženo. Glava mu je sa karakteristicnim usnama, prilagodenim za struganje hrane sa kamenja. Usta su postavljena nadole ispod veceg nosa.

Mrijesti se od marta do maja i ženka izbaci u prosjeku 75,000 jajašaca. Jedinke su spremne za parenje nakon tri godine. Skobalj je jedna od glavnih hrana mladice. Iako je rado pecana riba, jer se na udici bori sve do meredova, meso mu nije na cijeni. . Skobalje treba tražiti u dubokim mirnim virovima pored brzaka.

Kada je voda bistra treba ga tražiti u glavnom toku, a kada se zamuti prilazi obali i tu traži hranu.

Nosara

Najvidljivija odlika nosare je njena gornja usna produžena u obliku nosa. Po njoj je i dobila ime. Neiskusni ribolovci cesto nosaru zamjene sa skobaljem, koji nema izražen nos. Nos je kod nosare tamnoplave do crne boje.
Glava i leda nosare su tamnosivi koji prelaze preko bokova sve do stomaka koji je potpuno bijel. Tijelo joj je pljosnato, ali vitko.
Za vreme mrijesta, nosare se okupljaju u jaka i kompaktna jata i krecu uzvodno u bistre i hladnije vode. Ovo ponašanje je slicno ponašanju mrena. Jedino što treba znati, je to da u tim periodima nosara rijetko uzima hranu i cesto je to frustrirajuce saznanje za ribolovce.
Nosare su pretežno vegetarijanci pa su im glavna hrana zelene koncaste alge, koje stružu sa kamenog dna. Jedno od pravila, koje važi za mnoge ribe koje se hrane algama, je da kada je dno obraslo algama ribe su site i teško ih je uloviti. Pored algi nosare proždiru larve insekata, racice, crvice ili gliste koje im ribolovac ponudi, kukuruz, noklu, hlebnu ružu ili prokuvanu pšenicu.. Ljeti se rado zadržava u vodi bogatoj kiseonikom, znaci mogu se naci kod brana, ustava i mlinova. U plicacima se mogu spaziti njihovi srebrni bokovi kako blješte, dok pokretima tijela kidaju alge sa dna.
Prosjecna dužina nosare je 35 cm, rijetko do 50 cm i težine od 1,5 kg, a najveci primjerci mogu težiti i 2,5 kg.

Mrena

Mrena ima mišicavo tijelo, vretenastog oblika, gotovo cilindricnog, savršeno prilagodnog plivanju u brzim i snažnim strujama. Prekrivena je ljuskama duboko zarinutim u tijelo i bogatom sluzi. Snažna i zdepasta glava završava ustima s mesnatim usnamam a na gornjoj rastu cetiri brka odakle joj naziv brkonja. Oci su malene. Zaobljenih leda i ravnog stomaka, lijepo se može postaviti na dno. Repna joj je peraja jako nazubljena, a analna kratka. Okoštala velika zraka ledne peraje nazubljena je na kraju. Obojenost je od smedo-zelene na ledima do zlatnih tonova po bokovima te žutkastih po stomaku. Repne, analne i zdjelicne peraje su joj narandzaste.

Mrena nastanjuje tekucice i duboke vode koje nose njeno ime, a izmedu su prve i druge kategorije. Ne boji se brzih pa cak ni bucnih valova. Baš naprotiv, upravo u tim uzburkanim zonama ona ljeti nalazi najcišcu vodu i bogatu kisikom. Najdraža su joj staništa, jer pružaju istovremeno i sklonište i prehranu, dna bogata šljunkom, velikim blokovima, glomaznim kamenjem, odlagališta, nosaci mostova, podnožja vodopada, otocici, vodena vegetacija, protustruje, vrtlozi... Ta snažna brkata riba, kojoj neme ravna po snazi, vrhunska je plivacica, stalno se krece, s izvanrednom lakocom, izmedu kamenja, hridi i šljunka, nadmece se sa snažnim vodenim strujama, uz pomoc usta oblikovanih poput hvataljke kaci se za podlogu.

Mrena je svežder, dobrog apetita. Neumorno rujuci po dnu, može prevrnuti i vece kamenje u potrazi za dnevnim obrokom. Sve je zanima što može naci na dnu rijeke. Na njihovu žalost, i jajašca riba i mlad su na njenu jelovniku. Ali i licinke, kukci u svim fazama razvoja, školjke, rakovi slatkih voda, kao i alge, mahovine, crvi…

Spolna zrelost kod mužjaka se dostiže od 4. do 5. godine života, a kod ženke u 6. godini. Razmnožavanje se odvija u funkciji temperature vode, u maju-junu, katkada u julu, u gornjim tokovima rijeka. Polaganje jajašaca se odvija u plitkim zonama jako bogatim kisikom sa šlujncanim ili kamenitim dnom. Ženka polaže od 3.000 do 8.000 jajašaca koje obicno oplodi nekoliko mužjaka. Mlad se pojavi 10 do 15 dana kasnije.

Cvergla

U našim vodama on naraste do 800g, mada su najcešci primjerci jedva teži od 100g, dok u svojoj postojbini cverglan naraste i preko 2 kg.
Naseljava sve vode dunavskog sliva. Kako je ovo riba dna i to onog punog mulja i tinje, nema ga u brzim i bistrim rijekama. Cest je u kanalima i barama, posebno onima koji su obrasli vegetacijom, sa dnom koje je puno panjeva, granja, ševara i podvodnog rastinja. Ovo je veoma izdržljiva i otporna riba. Sposoban je da preživi izuzetno visoke temperature, na kojima bi ostale ribe brzo uginule i na vrlo mali nivo kiseonika u vodi. Moguce ga je naci cak i u vodama koje dugo leže zamrznute, gde miruje i ceka trenutak otopljavanja. Kod nas se mrijesti od maja do juna.

Kada dodete na neku vodu i upecate jednog ili dva cverglana zaredom ostaju vam dve mogucnosti. Ili da se spakujete i odete na drugo mjesto ili da se nalovite cverglana i ni jedne druge ribe. Nece vam vrjediti ni promena mamca jer cverglan napada i guta sve mamce biljnog i životinjskog porijekla koji se nadu na udici: hljeb, valjak, žito, grašak, kukuruz, sve vrste glista, crvice, pijavice, sitnije žive ili mrtve ribice, parcice ribica. Buduci da je grabljivica, hrani se tokom cijelog dana i noci sa kracim pauzama.

Som

Izduženo tijelo, široko i zdepasto na prednjem dijelu lagano je spljošteno na zadnjem dijelu u nivou repne peraje. Koža nema ljuski, a prekrivena je sa sluzi koja daje somu ljepljiv izgled. Glava mu je velika i masivna, uzdužno spljoštena a završava široko rasjecenim ustima, sa 6 brkova, 2 dugacka na gornjoj celjusti i 4 nešto kraca na donjoj celjusti. Visoko postavljeno oko maleno je što navodi na nocni život. Dugacka analna peraja završava na razini repne peraje od koje je odvojena samo malenim izreskom. Tijelo je sive boje išarano tamnijim mrljama na ledima i bokovima dok je trbuh svjetlije boje.

Somu se izgleda svidaju mirne i duboke vode kao i spore i pravilne rijecne vodene struje. Postavlja se na dubokim i zakrcenim mjestima kao što su obale, zaštitni kameni zidovi, vrtlozi, jarci usred voda, potopljena stabla, stjenoviti nasipi, nabaceno kamenje gradilišta.Kao i za sve druge ribe, temperatura vode pokrece mu biološki ritam. Zimi je voda hladna pa mu je prehrambena aktivnost malena. Sa zatopljenjem vode u aprilu i maju skracuje se probavni režim. Osobito je za ženke važno snabdjeti proeteinima organizam prije reprodukcije. No na kraju tog prirodnog cilkusa koji ga sili da potroši uskladištenu eneregiju, somu se ponovno otvara apetit koji raste do sredine ljeta. Od septembre, a posebno u oktobru, postupno opadanje žive u termometru obavještava ga da je vrijeme za uskladištenje masti za zimu koju provodi u dubokim zonama veoma spore vodene struje.

U mladsoti jede plankton a kad odraste vrlo se brzo prilagodava prehrani grabežljivica. Ozbiljan oportunist, som se hrani i ribama i rakovima, školjkama i vodenim puževima. Ne oklijeva na površini ugrabiti i progutati žabe, glodavce i vodene ptice. O somu se cuju maštovite price koje ga prikazuju kao cudovište sposobno prožderati sve na što naide. No premda ima velika usta za hvatanje veoma velikog plijena, dosta mu usko ždrijelo sprjecava njegovo gutanje.

Som se razmnožava izmedu maja i jula kada temperatura vode dostigne otprilike 20 stupnjeva. Mrijesti se u plitkim zonama, cešce medu korijenima obalnih stabala. Ženka izbacuje otprilike 30.000 jajašaca po kilogramu težine, u gnijezdo koje prethodno pripremi mužjak.Inkubacija traje desetak dana tokom kojih samo mužjak cuva i štiti jajašca. Nakon izlaska iz jaja, mlad, dužine od 7 do 8 mm, razbježi se i sakrije u okolnu vegetaciju. Mladi somovi ce sa svoje strane postici spolnu zrelost nakon 5 do 6 godina života.